Bio sam prošli tjedan u Austriji (da, skijanje, ako se pitate…), no kao pravi internetski ovisnik (a i ziheraš, ako slučajno što ode po krivu na siteovima koje radim), trebao mi je pristup Internetu. Apartmani u kojima smo bili nisu imali tu mogućnost, a surfanje u roamingu sam zbog nevjerojatnih cijena (red veličine tri kune za 100 kB!) odmah otpisao. Srećom, Austrija je napredna zemlja…

Surfajući sam otkrio da se za sitne novce tamo može kupiti prepaid SIM kartica za pristup Internetu. Pazite – ne radi se o ponudi jednog operatera, već nešto što imaju gotovo svi u svojoj ponudi, bilo direktno, bilo kroz virtualne operatere koji koriste njihovu mrežu. Tako se paket za mobilno surfanje može kupiti i u supermarketima, u paketu s pripadajućim USB modemom.

Da sam nekim slučajem išao u neki od većih gradova, osnovni kriterij bila bi cijena, no kako se ipak radi o ruralnom području (doduše, vrlo turistički orjentiranom), išao sam na sigurno i odlučio se za A1 mrežu (možda poznatija kao mobilkom, vlasnik našeg VIPneta) koja je poslovično dobra u pokrivenosti cijele Austrije. Mene je osobno vrlo ugodno iznenadila činjenica da je 3G signal bio dostupan gdje god sam se želio spojiti, što uključuje i bilo gdje u apartmanu koji nije baš da se nalazi u sredini mjesta. Sa tugom se prisjećam ljeta i činjenice da sam VIP-ov 3G signal iz Malog Lošinja lovio premještajući se po terasi apartmana koji se također nije nalazio u sredini mjesta.

Cijena? Prava sitnica. Za petnaest eura (nešto više od 100 kuna!) dobio sam SIM karticu s uključenih 1 GB prometa koje mogu potrošiti u sljedećih godinu dana! Sve mi dođe da Austrijancima odem i za ljetne praznike – šteta da propadne kakvih 900 MB koji su mi ostali.

Uopće nemam volje to uspoređivati s ponudama domaćih operatera – kod pretplatničkih modela za otprilike taj iznos možete dobiti duplo manje prometa, a prepaid varijante koštaju i po nekoliko puta više!

Putujete li u Austriju, sigurno će vas zanimati – B.FREE Breitband Welcome Package. Može se kupiti u svakom A1 shopu koji postoji u svakom većem gradu, najčešće na glavnom trgu.

Koliko imate otvorenih korisničkih računa po raznoraznim siteovima? Osobno sam odavno prestao brojati i ne znam što bih da nema Firefoxa koji mi pamti sve te silne loginove i passworde.

Jasno mi je da se čovjek za neke stvari mora registrirati, još mi je jasnije da ponekad treba dati osobne podatke, posebno ako želiš da ti nešto dostave na kućni prag, no čemu inzistiranje na otvaranju korisničkih računa za svaku pojedinu glupost?

Proteklih dana bio sam u potrazi na mobitelom (za poklon). Nije mi trebalo ništa specijalno – osnovne mogućnosti komuniciranja glasom i porukama, solidna baterija i hrvatski izbornik. Dakle, nešto što daleko premašuje i najjeftiniji uređaj na tržištu. I našao sam zgodne telefone u Tomato ponudi (što mi odgovara, jer je broj na kojem će se koristiti na VIP-u, što je u konačnici ista mreža). Nakon neuspješne potrage po svim navodnim prodajnim mjestima, odlučio sam naručiti isti preko weba. Pogađate – morao sam otvoriti korisnički račun. Za jednu kupovinu. Tko zna hoću li ikada tamo išta više kupovati, a ako i budem, siguran sam da se neću sjećati da imam korisnički račun, a kamoli koju sam lozinku odabrao. Možda previše očekujem od i inače očajnih Tomatovih stranica – idealno bi bila mogućnost izbora: registriraj se ako planiraš češće kupovati, ili samo upiši svoje podatke bez biranja korisničkog imena i lozinke. Naravno, uz sve to ide i potvrda ispravnosti e-mail adrese, totalno bespotrebna ako korak kasnije treba unijeti broj kartice. Nije li upravo kreditna kartica najbolji oblik registracije?

Ovo nažalost nije jedini primjer, samo je najnoviji.

[One koje zanima "rasplet" – registrirao se jesam, kupio nisam ništa već sam otišao u dućan i odabrao VIPnetov Vodafone 526 = 191 kn.]

Priča o verzijama Silverlighta vjerojatno je najkompliciranija priča u posljednje vrijeme. Sad kad je izašla nova (druga) verzija, stvari su pomalo sjele na svoje i situacija je znatno jasnija.

Finalno stanje je ovakvo:

Silverlight 1.0

• – izašao u rujnu 2007. godine
• – radi s Expression Blendom 2.0 (alat namijenjen dizajnerima)
• – radi s Visual Studijem 2008 SP1 ili Visual Web Developer SP1 za koji treba instalirati Microsoft Silverlight Tools

Silverlight 2.0

• izašao u listopadu 2008. godine
• radi s Expression Blendom 2.0 SP1
• radi s Visual Studijem 2008 SP1 ili Visual Web Developer SP1 za koji treba instalirati Microsoft Silverlight Tools

Usporedbu mogućnosti potražite ovdje.

Stari nazivi verzija i pripadajućih programa:

• WPF/E = kôdno ime za Silverlight 1.0
• Silverlight 1.1 alpha = prethodnica verzije 2.0, nekompatibilna s finalnom verzijom
• Silverlight 2.0 beta 1 i beta 2 = prethodnice verzije 2.0, nekompatibilne s finalnom verzijom
• Silverlight 2.0 RC0 = developerska verzija, kompatibilna s finalnom verzijom, no nedovršena
• Expression Blend 2.5 = verzije Blenda koje su pratile razvojne inačice Silverlighta 2; oznaka je napušten u korist oznake "2.0 SP1".

Nadogradnje i kompatibilnost:

• Sve aplikacije napravljene u Silverlight 1.0 mogu se izvršavati s bilo kojom verzijom Silverlighta (1.0, 1.1, sve varijante 2.0).
• Sve verzije Silverlighta (osim RC0) bit će automatski nadograđene na finalnu verziju 2.0 u sljedećih nekoliko tjedana.

Već se par dana kuha, svi nešto spominju, no nitko ništa konkretno… Danas cijeli dan refresham blog Scotta Guthriea, Microsoftovog potpredsjednika za razvoj gdje se uvijek pronalaze korisne informacije, no tamo ih u ovom slučaju (još) nema. Ovaj puta su bili prvi CNet i eWeek gdje se može pročitati isto – Silverlight 2 izlazi već sutra, što me prilično iznenadilo, s obzirom da sam prošli tjedan negdje pročitao "nastojimo izdati Silverlight 2 do kraja godine".

Bilo kako bilo, ovo je velika stvar jer Silverlight u svojoj drugoj reinkarnaciji donosi ono što smo od početka čekali – pravo .NET programiranje na klijentu s brdom dostupnih klasa. Silverlight 1.0, finalno izašao prije cca 13 mjeseci, bio je tek najava nadolazećeg i ispipavanje terena.

Živio nam sto godina… a sad idem prepravljati svoj modul za upload datoteka, inicijalno napravljen u verziji beta 2, kako bi radio u inačici RTW (release-to-web). (Moš’ mislit, idem spavat – to sam samo napisao kako bi naglasio nekompatibilnost starih inačica s ovom koja tek što nije… no to je tema za neki drugi post.)

Ne znam što bih prije spomenuo… Haj’dmo kronološki.

Microsoft je neki dan izdao drugu betu Internet Explorera, a vrlo brzo bi se trebala pojaviti i konačna inačica, navodno negdje u studenom. Ono što je ključno u cijeloj priči jest činjenica da će se Internet Explorer po prvi puta u svojoj povijest potpuno pridržavati web-standarda propisanih od W3C-a, i to po defaultu. To u praksi znači da hrpa stranica koja ne poštuje standarde, a njih je puno, neće dobro raditi. Tome će se moći doskočiti korištenjem opcije "Compatibility View", no vjerujem da će svi koji drže do sebe vrlo brzo prepraviti stranice po standardima. S obzirom na tržišni udio i utjecaj Internet Explorera, možda se web-masterima smiješi vedra budućnost. Živimo u nadi.

[Ima tu još nekih začkoljica oko različitog prikazivanja internetskih i intranetskih stranica – ako vas zanimaju detalji, čitajte kod Ratka iz MS ovo i ovo.]

Drugo veliko veselje ovih dana je izdavanje bete Googleovog web-preglednika nazvanog Chrome. Prva pomisao mi je bila "uh, zar trebamo još jednog", no onda sam ga preuzeo i instalirao… te ostao bez daha zbog brzine izvršavanja JavaScripta. Nevjerojatno – stvari jednostavno lete! Navodno je Google krenuo u razvoj vlastitog preglednika upravo zbog relativne sporosti svojih web-aplikacija kao što je GMail koje intenzivno koriste JavaScript. Chrome je još uvijek u beti (poznavajući Google, možda vječno tamo i ostane) pa postoje brojni problemi i nekompatibilnosti, no stvar obećava. Nadam se samo da on neće biti još jedan preglednik koji će imati svoje mušice kojima ćemo se morati prilagođavati, već da će njegova brzina potaknuti i ostale na takav korak.

Zanimljivo je razmisliti kome će Google ovim potezom preuzeti tržište? Po mom mišljenju, cijele priče bi se najviše trebala bojati Opera, a neće biti pošteđen niti Firefox – njihovi su korisnici u pravilu napredniji od prosjeka, svjesni preglednika koji koriste, znaju da postoje alternative i koriste ih. Najbolje bi trebao proći IE – usprkos možebitnom padu, on će vjerojatno i dalje držati najveći postotak tržišnog udjela, a trenutno najbliži konkurent mogao bi zabilježiti značajan gubitak korisnika. Ili ne? Vidjet ćemo – čim budem imao kakve statistike, objavit ću ih ovdje.

Bilo kako bilo, sad otprilike znamo što nas na području web-preglednika čeka u skoroj budućnosti – brzi JavaScript i poštivanje standarda. Napokon! Živjeli Microsoft i Google!

Nažalost, još uvijek ne živimo u svijetu u kojem će dobro napravljena web-stranica pravilno izgledati u svim browserima koji potencijalni posjetitelj može imati. Stoga je neophodno testiranje, taj naporan i frustrirajuć proces svakog autora web-stranica, no – i to treba netko napraviti.

Browsera ima zaista puno, no ako se gleda statistika, valjda se pozabaviti onim najzastupljenijima, u nekoliko najzastupljenijih verzija. Popis bi po meni trebao izgledati ovako:

• Internet Explorer 6
• Internet Explorer 7
• Firefox 2
• Firefox 3
• Safari (najnovija verzija)
• Opera (najnovija verzija)

Dobro zvuči, no kako to sve odjednom staviti na isto računalo? Krenimo redom…

Osnovni preduvjet je da radite na Windowsima, nebitno radi li se o verziji XP ili Vista. Također, pretpostavljam da imate instaliran Internet Explorer 7. Sljedeći korak trebao bi biti preuzimanje i instalacija najnovijih verzija Opere i Safarija. Smatram da nema potrebe kod njih komplicirati s verzijama – u pravilu ih koriste naprednijih korisnici koji redovito nadograđuju na nove verzije, a zastupljenost nije toliko velika da bi ona manjina koja to ne radi bila značajna (bez uvrede ikome, čisto statistički).

Ako se imalo ozbiljnije bavite webom, imat ćete i instaliran Firefox, verziju 2 ili 3. Bez obzira koju verziju imali, uvijek možete instalirati i onu drugu, samo pazite da odaberete drugu instalacijsku mapu tijekom instalacije (meni je Firefox 3 u folderu "Program FilesMozilla Firefox", dok sam verziju 2 smjestio u "Program FilesMozilla Firefox 2"). Prije instalacije drugog Firefoxa obavezno proučite ovaj vodič koji objašnjava kreiranje novog profila nužnog da bi oba Firefoxa mogla raditi istovremeno (vodič opisuje varijantu u kojoj je dvojka prije instalirana, no stvar funkcionira i obrnuto).

Preostaje nam najtvrđi orah – Internet Explorer 6 koji je još uvijek jako zastupljen, previše da bismo ga mogli ignorirati. Nažalost, niti jedna varijanta paralelne instalacije (postoji nekoliko rješenja) nije me oduševila, pa preporučam instalaciju Virtual PC-a i gotovog imagea diska Windowsa XP s IE6 (oboje je besplatno, s time da potonji ističe u rujnu, no uvijek izađe nova inačica koju je moguće preuzeti i dalje koristiti). Usput, na istom mjestu možete pronaći i image Windowsa XP s Internet Explorerom 8 beta 1.

Od početka godine za Microsoft Hrvatska držim tečaje o Silverlightu. Tečaj je cjelodnevni, a zamišljen je kao uvod u Silverlight – počinje od najbanalnijih informacija o tehnologiji, preko dosta demostracija, pregleda mogućnosti Expression Studija, sve do pisanja koda. Vrlo zgodan tečaj, promišljeno napravljen i zanimljiv podjednako web-dizajnerima i web-developerima (da ne bi pomislili da se hvalim, nisam ga ja radio, to je službeni tečaj).

Do sada je održano tri tečaja, a sljedeći tjedan na redu je i četvrti. Ono što je u cijeloj priči meni posebno zanimljivo jest interes – uvijek puna dvorana može primiti četrdesetak ljudi, kapacitet koji se popuni u otprilike 2-3 sata (odokativno) od kad se pošalje poziv. Istina, tečaj je za polaznike besplatan, što definitivno utječe na popularnost, no angažman polaznika, pitanja i volja da cijeli dan sjede i slušaju o Silverlightu pokazuje da ih on zaista zanima.

Zanimljivo je i kako su većina polaznika developeri, očito privučeni činjenicom da se u Silverlightu programira JavaScriptom (verzija 1.0) odnosno jezicima .NET-a (C#, VB.NET… verzija 2.0). Doduše, ima i lijepa brojka dizajnera, koji do sada nisu imali prilike biti povezani s Microsoftom, a kojima je Microsoft primarno i namijenio već spomenuti paket Expression Studio. Zanimljivo je kako je ista situacija i u svijetu – na pripremnom tečaju za trenere, među dvadesetak tada budućih predavača o Silverlightu bio je samo jedan jedini dizajner (iz Slovenije). I naš predavač je bio develeoper. Tečaj se u originalu zove "Silverlight for Designers".

Usput, Microsoft je uključio Silverlight kao opcionalnu nadogradnju u Windows Update, što će definitivno pomoći njegovom širenju. Beta 2 verzije 2.0 izašla je prije točno tjedan dana, a finalna verzija očekuje se na jesen.  Očekujem (do) tada i puno veću angažiranost Microsofta u promoviranju Silverlighta pa će i zastupljenost na računalima surfera značajno porasti. Prema mojim procjenama, ona se trenutno u Hrvatskoj nalazi na oko 30% – izvrstan rezultat za tehnologiju koja nije "vani" još niti godinu dana.

Već dugo razmišljam o nadogradnji memorije svog prijenosnika s 2 GB na 3 GB, maksimalno koliko 32-bitna Vista može iskoristiti. Nije mi bilo nužno, no znalo je nedostajati… I jučer sam se napokon odvažio na taj korak: zamijenio sam jednu pločicu od 1 GB s novom od 2 GB. Za samo 250 kn (malo, zar ne?) i potrošene tri minute (od toga dvije na gašenje i paljenje računala) moram priznati da sam se preporodio. Stoga i pišem ovaj post – ako i vas muči slična dilema – toplo preporučam!

Znate li što je Web 2.0? Vjerojatno ne znate, jer vjerojatno nitko točno ne zna, no sigurno ste čuli za pojam. Ukratko, radi se o novoj generaciji web-stranica, kao što su socijalne mreže, koje se dobrim dijelom ili u potpunosti oslanjaju na (inter)aktivnost posjetitelja, a manje na neke gotove, urednički uređene sadržaje.

Nepobitna je činjenica da se određeni pomak u tom smjeru dogodio, dobrodošao i fascinantan, no sam pojam (ili možda bolje rečeno buzzword) se toliko zlorabi da mnogima ide na živce ili se jednostavno s njim sprdaju. Dvojica takvih našla se i napravila Web 2.0 Validator – iako sve na prvi pogled izgleda ozbiljno, stvarno stanje je drugačije. Probajte!

PS. Usput – uočite zanimljivu web-adresu: "web2.0validator.com" – domena je zapravo "0validator.com", a prefiks je "web2". Zgodno, iako niti do koljena domenama script.aculo.us i del.icio.us.

Kao i vjerujem svaki iole ozbiljniji web-developer, na računalu imam instaliranu cijelu kolekciju web-preglednika (browsera), no najdraži mi je ipak Firefox. Njegov najbolji adut (kažu mnogi, a ja se slažem) jest proširivost dodacima (add-ons), pa evo popisa onih koje i sam koristim, s riječju-dvije o svakome – možda pronađete nešto i za sebe:

• ColorZilla – čuči u donjem lijevom kutu, a kad ga kliknete, pruža mogućnost da na stranici "ukradete" informacije o nekoj boji. Ultrakorisno.
• DOM Inspector (dolazi s Firefoxom) i InspectThis – za analizu elemenata na web-stranici, vrlo zgodno kod "debugiranja".
• Download Statusbar – praktičan dodatak za download – sve što preuzimate smješta se u statusnu traku i daje dodatne opcije.
• DownThemAll – opet download manager, bogat mogućnostima, no ja ga koristim samo za jednu stvar – kada s neke stranice želim skinuti sve dokumente, slike, video-zapise ili što već. Umjesto desetaka klikova, on to odradi sam.
• Extended Copy Menu – dodaje u kontekstni izbornik (desni klik) mogućnost "Copy as plain text". Meni vrlo korisno.
• Firebug – ultimativni i najkorisniji dodatak za analizu ponašanja web-stranice, nešto što svaki web-developer mora imati. Pregled HTML, CSS i JS, konzola za izvršavanje naredbi, analiza prometa i dodatnih requestova…
• IE View – mogućnost otvaranja aktualne stranice u Internet Exploreru, jednostavno i praktično za provjeriti kako nešto izgleda u tom browseru ili ako stranica ne radi (dobro) u Firefoxu (nažalost, i to se događa).
• MeasureIT – virtualno ravnalo za mjerenje elemenata na stranici. Vrlo često koristim.
• Password Exporter – samo ime sve govori, izuzetno korisno kod reinstalacije Windowsa ili Firefoxa.
• Tab Mix Plus – hrpa dodatnih opcija za baratanje tabovima. Na ovo sam toliko navikao da sam izbezumljen na računalima koja ga nemaju.
• View Source Chart – moram priznati da gotovo i ne koristim ovu ekstenziju, no totalno mi je cool pa ju držim instaliranu. Vrlo dopadljivo i pregledno prikazuje kod web-stranice, obojano po razinama.
• Web developer – ultimativni i najkorisniji dodatak za analizu ponašanja web-stranice… ponavljam se? Znam – u istom je rangu s Firebugom pa nisam mogao ništa manje napisati. Inače, radi se o toolbaru pomoću kojega možete raditi čuda na aktivnoj stranici – od sključivanja CSS-a, JavaScripta, označavanja elemenata, ispisa njihovih naziva, promjene rezolucije, validacije…
• YSlow – dodatak za Firebug, analiza brzine stranice (veže se na Yahoo servis), relativno nedavno instaliran, nije mi se još uvukao pod kožu.