I’ve been writing blog for 2,5 years now, but the blog service I have been using was really bad and everything about it was slow and painful. When I started using it, it was fresh and new, but, as I can see, they haven’t touched the engine for at least two years now.

I’ve been thinking about The Move for a few months, but I always had more important (or at least more fun) things to do. I still have more fun things to do, but I feel I’ve postponed this a little bit too much, so here it is – new blog engine, new address and – a new language.

First about blog engine. My choice is BlogEngine.net. It’s not perfect, it’s not the best, but it gives me the following:

• ability to upgrade it and customize as I like – I’ve been writing ASP/ASP.NET code for 10+ years and I wanted something where I can do whatever I imagine, in well-known environment
• all servers I have access to have Windows Server OS and none of them have PHP nor MySQL installed; I didn’t want to install extra software on production servers just to host the blog

My old blog was written entirely in Croatian, my mother tongue, but from time to time I feel a need to address much broader audience. So, this new blog will have posts in both languages – main language will be English, but I’ll use in Croatian when writing about local or regional stuff and projects. Sorry in advance for all the confusion this could cause, I’ll do my best not to mix it too much :-)

Na Twitteru sam dijelio svoje veselje što kupujem novo računalo, a kako je bilo nekoliko pitanja kolega-developera o tome što sam kupio, zašto, kako i zbog čega, najlogičnije mi je bilo napisati ovaj post, pa nek’ se posluži koga zanima.

Treba prije svega napomenuti da sam nakon 10+ godina odlučio ne imati notebook kao osnovno računalo. Dosta mi je notebooka – zauzimaju puno prostora na stolu, skupi su ako hoćete išta kvalitetnije, imaju očajnu tipkovnicu i slično. Naravno, to ne znači da ću ih se u potpunosti rješiti, ostaje notebook i dalje "tu negdje", prvenstveno za prezentacije i treninge gdje je nezamijenjiv, a i netbook koji imam ne mislim poslati u mirovinu, dapače, oduševljen sam njime kao prvog dana.

No, da se vratimo na stolno računalo. Ideja je bila napraviti nekakav best-buy, s najboljim omjerom cijene i performansi, da ne iskrcam tonu novaca za nešto što je tek koji postotak brže. Za pomoć sam zamolio kolegu Davora iz Buga, koji je vrlo rado pomogao i složio što smatra najboljim strojem za moje potrebe. Hvala, Davore! A moje potrebe su – development, većinom web, te klasične uredske funkcije. E, da, i ne igram se, što mi je uštedilo koju tisuću.

Dakle, konfiguracija je ovakva:

• CPU INTEL Core i5 750 BOX, s. 1156, 2.66MHz, 9MB cache, 64 bit,
  QuadCore
• MBO GIGABYTE GA-P55A-UD3R, iP55, DDR3, zvuk, G-LAN, S-ATA,
  RAID, PCI-E, USB 3.0, ATX, s. 1156
• RAM PC-10666, 4 GB, G.SKILL Ripjaws series,
  F3-10666CL9D-4GBRL, DDR3 1333MHz, kit 2x2GB (vjerojatno će ići na 8GB ako osjetim potrebu, imam još dva slota)
• PCI-E SAPPHIRE ATI RADEON HD 5450 HM Low Profile +
  bracket, Passive Cooler, 512MB DDR3, HDMI, DVI, D-SUB, HDTV (tri izlaza za tri monitora, to je sve što sam želio od kartice)
• 2 x 500.0 GB WESTERN DIGITAL Caviar Blue, SATA, 16MB c., 7200
  okr/min, za desktop (zapravo trebao je ići HDD 500.0 GB SAMSUNG Spinpoint F3, SATA, 16MB cache, 7200 okr./min, za desktop koji je bolji izbor no kako sam slagao RAID1, oba diska moraju biti isti model, a jednog WD-a sam imao od prije, vrlo malo korištenog)
• SSD 64.0 GB G.SKILL, SATA, 2.5", Falcon II FM-25S2I-64GBF2,
  MLC-Chip, 220/110 MB/s (ovo je srce mog novog stroja, više o njemu niže u postu)
• Napajanje 400W, CHIEFTEC A-80 Series, CTG-400-80P, ATX v2.3,
  120mm vent. (izuzetno tiho, uopće ga ne čujem)
• Kucište LC POWER Pro-916B, crno, bez PS (totalno nebitno, iako OK izgleda)
• DVD±RW SAMSUNG SH-S223C, 22x, crna, SATA, Dual layer,
  DVD-RAM, bulk

I to je to. Kao što ste već skužili, SSD je manjeg kapaciteta i služit će za sistem i programe, te mail, dok će sve ostalo biti u RAID1 na ova dva klasična diska. Odmah moram reći – stvar radi nevjerojatno brzo – od pokretanja Windowsa i svih programa do svih sistemskih operacija. Sve je gotovo trenutno, predobro iskustvo. A bilo je i kul nakon sto godina samostalno slagati kompjuter – lakše je nego prije!

Cijena ovoga gore oko 5,500 kn + PDV.

Uz sve to danas dolazi i novi monitor Acer S243HL (24" / 1.920×1.080) s LED osvjetljenjem, veli Davor pa je predobar, pa će dobiti ulogu primarnog monitora. Cijena oko 1800 kn + PDV.

Naravno, na svemu tome su Windowsi 7, a stavio sam i betu Officea 2010 (predobra!) i Visual Studio 2010 RC (kad je bal, nek je bal). Oboje radi predobro i jako sam zadovoljan.

Uvijek mi je taj blog na zadnjem mjestu, možda zato što mi je već dosta ovog blog servisa, vrijeme je za prelazak na neki ozbiljniji tipa WordPress, vlastitu domenu i slično, no eto, nikako da ulovim vremena za tako nešto.

No, da se vratim na on-topic. Čast mi je i zadovoljstvo najaviti osnivanje korisničke grupe Web User Group koja će okupljati sve koji se bave razvojem web-stranica (u najširem smislu te riječi) koristeći (pretežno) Microsoftove tehnologije. Takvih grupa u Hrvatskoj imamo već puno, i već dugo (najdugovječnije sežu i do deset godina), no do sada nije postojala grupa koja bi se bavila prvenstveno webom, iako je velik broj pojedinaca i tvrtki koji se bave upravom tim segmentom.

Vani se često takve grupe nazivaju ASP.NET User Group, no kako je tu i Silverlight, ali i brojne druge tehnologije, ne nužno Microsoftove već univerzalne, logično je bilo uzeti nešto širi pojam kako se nitko i ništa ne bi osjetili zanemarenim.

Prvi sastanak grupe u planu je 15. prosinca u prostorijama Microsofta Hrvatska u Zagrebu pa lijepo pozivam sve vas koji se bavite webom, da rezervirate vrijeme (počet ćemo s okupljanjem u 17,30 sati) i podržite ovu inicijativu. Osnovna ideja i smisao jesu druženje i razmjena iskustava, a tri osnovne mantre su – otvoreno, dobrovoljno i besplatno.

Za više informacija preporučam službene web-stranice na adresi www.webUG.com.hr, gdje se možete i prijaviti za primanje obavijesti putem e-maila (također preporuka, kako biste bili u tijeku, čak i ako ne možete doći na prvi sastanak ili ste u drugom gradu).

Pišem ovo u zadnji trenutak (posla preko glave i kako to već ide) i prilična je šansa da ste već čuli iz nekog drugog izvora, no uzdam se u staru da nikad nije kasno. Dakle, peti po redu Advanced Technology Day u organizaciji Microsofta održat će se sljedeći tjedan, u utorak, i donosi mnoštvo vrlo zanimljivih predavanja o tek došlim i nadolazećim tehnologijama. S obzirom da u zadnje vrijeme iz Microsofta dolazi jako puno noviteta, tema ne nedostaje: razvoj za Windows 7, .NET 4.0, Visual Studio 2010, ASP.NET 4, ASP.NET MVC 2, Expression Studio i, konačno, Silverlight 4.

O ovom potonjem, kako je već gotovo uobičajeno, pričat će autor ovih redaka, no posebno je zanimljivo kako je tema predavanja promjenjena u zadnji čas, prije samo nekoliko dana. Naime, prošli je tjedan Microsoft objavio novu (beta) inačicu Silverlighta, a posebno je zanimljivo kako je tu objavu uspio zadržati u tajnosti. Tako im nešto u pravilu ne polazi za rukom, uvijek negdje stvar iscuri par dana ranije, barem u obliku spekulacije. Ovoga puta javnost za to nije mogla ranije saznati, vjerojatno zato što nitko nije po tome prčkao – svima se činilo puno prerano da samo četiri mjeseca od posljednje verzije već dobijemo sljedeću. Očekivao se tek popis novih mogućnosti. Moja spekulacija, bez konkretnih temelja, je da će konačna inačica izaći na proljeće i biti predstavljena na konferenciji MIX u Las Vegasu (pa ćemo vidjeti jesam li bio u pravu).

Bilo kako bilo, pozivam vas na konferenciju, kako svoje predavanje, tako predavanja i ostalih uvaženih kolega predavača. Prijaviti se možete do kraja tjedna, a sve detaljnije informacije možete pronaći na službenim stranicama.

Nemojte da vas naslov zavara – neću se ovdje baviti o trendovima na Webu, već samo kratko najaviti nove web-stranice moje tvrtke Web-ideja, poznatije pod brandom Dizzy internetska rješenja.

Kao što narodna mudrost kaže, "u postolara su najgore cipele", tako smo i mi već neko vrijeme imali stranice… dobro, ne baš najgore, no definitivno zastarjele, kako tehnički, tako i koncepcijski.

Nove web-stranice su zapravo svojevrstan eksperiment na mnogim područjima. Za početak tu je sasvim nova koncepcija koju smo napravili na temelju analize posjećenosti sada "starih" web-stranica. Zahvaljujući Google Analyticsu, otkrili smo da ljude daleko najviše zanimaju reference, pa je novi web ne samo dobio proširenje te rubrike, već je ona (pomalo in cognito) postala daleko najznačajniji dio stranica, prezentiran na nekoliko načina, isprepleten vezama i referencama, kategoriziran po nekoliko kriterija… U principu, kad se ovako napiše, djeluje (pre)komplicirano, no u praksi je vrlo prirodno (primjerice, preporuke sličnih projekata), a niti za unos i administraciju nije nimalo teško – tek malo tagiranja, riješenog primarno putem checkboxova. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati u praksi, no prvi dojmovi partnera i klijenata su jako pozitivni.

Osim same koncepcije, eksperimentiramo i s nekim tehnološkim rješenjima, kao što su URL rewriting, optimizacija za tražilice (SEO), povezivanje s Twitterom, vrlo sažeti tekstovi, minimalistički dizajn i slično. Nije da takve stvari do sada nismo radili, dapače, no pokušavamo ovdje nešto drugačiji pristup, testirajući neke uvriježene predrasude i praksu. Vrlo rado bih išao u detalje jer me zanima mišljenje drugih o tome, no imam osjećaj da se ne može dobiti pravi efekt i relevantno testiranje ako se javno obznane ciljevi pokusa, zar ne? Zato, pričekajmo još malo.

Bilo kako bilo, nove web-stranice su tu, pa pozivam da ih posjetite i slobodno javite svoje dojmove.

Tema broja u novoj Mreži (numeriranoj kao listopad 2009., no već je na kioscima) zove se "5 stvari koje izvrstan web mora imati" i jedna je od meni najdražih tema (broja) koju sam radio, jer sam kroz nju (zajedno s koautorom Viborom Cipanom) indirektno progovorio o problemima koje muče domaću web-scenu već godinama.

Iako to u temi nigdje izrijekom nije spominjano (jer je tema koncipirana kao savjetodavna, a ne analitička), hrvatsko web-tržište muči velika boljka – nestručnost. Branša je to u koju se lagano ulazi – alata jednostavnih za korištenje ima bezbroj, a tone gotovih primjera i rješenja na webu daju dojam da se cijeli posao može odraditi kao slaganje lego kockica.

Tu ne mislim samo na male tvrtkice/obrte koje nude spomenute usluge zajedno u paketu s održavanjem mreže, prodajom računala te bonovima za mobitele (što samo po sebi nije neizvedivo niti loše, no većini slučajeva se pokazalo drugačije), već i velike, naizgled renomirane tvrtke koje prodaju svoje usluge već godinama, imaju brdo velikih referenci, no webovi koje proizvode su im, eto, sklepani da rade. Nije mi jasno rade li to iz neznanja, nezainteresiranosti ili puke želje da maksimiziraju profit pod svaku cijenu (na kratki rok, naravno, jer takva praksa nema trajanje).

Naravno, tema broja, ma koliko velika bila, ipak nije mjesto na kojem se sve može pokriti do u detalje, što bi mnogima dobro došlo, no može poslužiti kao dobar temelj na što treba paziti i u kojem smjeru se treba razvijati. Nadam se da će barem jedan veći klijent koji treba web-stranice doći potencijalnom ponuđaču i pitati ga što čine na pet ključnih područja "koje izvrstan web mora imati". To bi mogao biti početak dizanja kvalitete web-usluga u Hrvatskoj.

I na kraju, kojih je to pet područja koja su toliko bitna da bi ih svaki izvrstan web morao imati?

• Web-standardi
• Optimizacija za tražilice
• Korisničko iskustvo
• Sadržaj i održavanje
• Brzina stranica

Toliko ovdje, za ostatak ćete morati kupiti novu Mrežu :-)

(Usput, u novoj Mreži krenula je i moja nova digitalna radionica o Silverlightu, pa koga zanima… Krećemo od nule.)

Ovisnost je tu. Prošlih sam godina bio u fazi negacije, no sada sam našao kompromisno rješenje – neću na more nositi "pravi" notebook, već netbook, što se ne računa kao da nosim pravo računalo, no ipak mogu malo prosurfati tu i tamo. [Usput, oduševljen sam svojim Acer Aspire One s proširenom baterijom koja traje čak nekakvih 7 sati, no to je tema za neku drugu priču…]

E, sad, način spajanja na Internet. Do sada sam to uvijek radio preko mobitela, koji i inače koristim za provjeru e-maila, čak sam i kod kupovine netbooka pazio da je opremljen Bluetoothom. No, uvijek mi je smetalo što tako zapravo dvostruko trošim baterije – jednu na mobitelu, jednu na računalu, a oba uređaja dodatno troše svoje baterije da bi međusobno komunicirala Bluetoothom.

Dakle, vrijeme je bilo za USB stick za prijenos podataka. Tu me spasio brat koji je u rezervi imao jedan viška (tenks, Danči!), iako on sam po sebi ne košta puno – 179 kn u VIPme Broadband paketu odnosno 99 kn ako se uzima s "pretplatom" od nula kuna. Dodatno, kupite li novi (jubilarni, dvjestoti) Bug, u njemu ćete naći poklon-bon od 50 kuna popusta na kupovinu prvospomenutog, tako da ćete do sticka doći još povoljnije!

Prijenos podataka putem GSM mreža nije bio jeftin, no srećom se i to promijenilo. Jedna alternativa je uzeti VIPovu Mobile Broadband Start tarifu koja bez mjesečne pretplate omogućava surfanje po cijeni od 20 lipa po megabajtu. Možda se čini puno, no zapravo je revolucionarno malo – do nedavno sam plaćao 91 kunu za 512 MB mjesečno, no potrošio sam ih tek u ljetnim mjesecima te tu i tamo na kakvom spojenom vikendu. Sada po praktički istoj cijeni (0,20 kn * 512 MB = 102,40 kn) plaćam samo onoliko koliko potrošim, što će u ljetnim mjesecima koštati sto ili nešto više kuna (ovisi o padalinama), a ostale mjesece gotovo pa ništa jer vjerojatno niti neću koristiti.

No, to nije najpovoljniji način za surfanje ovog ljeta. U već spomenutom novom (jubilarnom, dvjestotom) Bugu dobit ćete i kupon za SIM karticu sa 600 MB besplatnog surfanja (tri mjeseca po 200 MB). Inače, paket od 200 MB mjesečno u VIPme košta 100 kn, a Bug 35 kn.

Usput, slične tarife i cijene postoje i u T-Mobileu, pa ako se njihov korisnik/ljubitelj, možete jednako dobro proći. Treba samo imati na umu da su stickovi iz ponude oba operatera zaključani na njihove mreže. Također, u Bugu nema kupona za T-Mobile.

Eto, ja sam za more spreman. A vi?

[Update: Zaboravio sam u cijeloj priči na naknadu za radijsku frekvenciju koja se vrlo vjerojatno plaća na tarifi Mobile Broadband Start, pa treba uzeti u obzir i tih deset kuna troška mjesečno.]

Danas ću pisati o dvjema skupinama ljudi, stvorenim na temelju njihovog oprečnog odnosa prema Silverlightu. Prvi su u pravilu web-developeri (u najširem smislu te riječi) koji su Silverlightu dali priliku na svom računalu, pokušali nešto napraviti, proučili što sve može, a što ne. Takvi su većinom oduševljeni Silverlightom, i ja pripadam njima. Ne govorim na pamet – nisam još sreo nekoga tko je probao nešto napraviti u Silverlightu i ostao ravnodušan.

Druga skupina ljudi su oni koji mrze Microsoft. Nisu probali Silverlight, čak niti kao obični korisnici, no ne štede ga obasipati uzvicima "govno", "sranje", "poluproizvod" i slično. I to samo zato što dolazi iz Microsofta. Ne smatram Microsoft savršenim, dapače. Ima dobrih i loših strana, pametnih i glupih poreza, monopolističkih i otvorenih stavova, no kad se gleda samo Silverlight, teško da se ne može skinuti kapu i reći da su napravili odličan posao.

Ima puno stvari koje bi se sad mogle nabrojiti kao prednosti Silverlighta, što u mnogim prilikama činim, no sada i ovdje bih izdvojio dva aduta koja su, po mom mišljenju, ključna u cijeloj priči. Prvo je poznata razvojna okolina – svima koji su ikada radili nešto u .NET-u i/ili WPF, Silverlight je poznata radna okolina i vrijeme potrebno za prve uspješne korake svedeno je na minimum. No, možda i važnije od ove developerske strane, Silverlight je napokon dostojna konkurencija Flashu. Microsoftu se često zamjera monopolizam, no u slučaju Silverlighta on je klasični tržišni izazivač, koji će potrošiti brdo para i truda da monopolistu (Adobeu odnosno njegovom Flashu) otrgne dio kolača. To nije lak zadatak, a oni koji će najviše profitirati jesu korisnici – konkurencija potiče razvoj i inovativnost. Već se u Flashu verzije 10 vidi veliki napredak, za koji je barem dijelom zaslužna konkurencija.

Moram se odmah na početku ispričati ako ću prekoračiti kakvu liniju pristojnosti ili privatnosti, no jednostavno ne mogu ne prokomentirati. No, kako neću iznositi konkretna imena i detalje, vjerujem da neće biti problema i da se nitko neće naći prozvan, jer mi to nije cilj.
Sve je počelo jedan petak kada sam u službeni e-mail sandučić dobio molbu za ponudu za izradu web-stranica. Takvih zahtjeva dolazi priličan broj, no ovaj se isticao po roku isporuke kompletnih web-stranica, logotipa i hostinga od niti deset dana. Kako nam tako nešto nije bilo izvedivo (pitam se tko to uopće kvalitetno može izvesti u tom roku, no to je tema za neki drugi post), odmah sam poslao odgovor da nismo zainteresirani za natječaj. Osim toga, problematična je bila i opaska da je uz odgovor, koji se očekuje u roku od nekoliko dana, potrebno priložiti i idejno rješenje (čitaj: dizajn stranica). Ima firmi koje na to pristaju, no smatram da je to podcjenjivanje vlastitog rada i truda.

No, dobro, sve je to do sada relativno normalno i nije da se već nije događalo. Danas dolazi i drugi mejl u kojem se navode svi koji su sudjevali u "natječaju" (samo po sebi lijep potez), i tu pronalazim fascinantne brojke. Od 27 tvrtki na koje je poslan zahtjev za ponudom, odgovorilo je njih 19. Od toga 5 iz raznoraznih razloga nisu željele sudjelovati u natječaju.

Raspon cijena usluga koji slijedi je nevjerojatan. Uvijek sam imao osjećaj da je takva situacija, no nisam za to imao dokaza, tako da mi je drago da se ovako nešto dogodilo kako bi se vidjelo kakva je situacija u branši.

Dakle, rezime skupljenih ponuda bio je:

• dizajn web-stranica: od 450 do 4.514 kn
• hosting: od 130 do 850 kn
• registracija domene: od 0 do 85 kn
• dizajn logotipa: od 1.000 do 7.330 kn
• kompletno rješenje "ključ u ruke": od 4.000 do 20.000 kuna

Da bi stvar bila još nevjerojatnija, tvrtka koja je organizirala natječaj predvidjela je budžet za izradu web-stranica od nevjerojatnih 1.827,84 kuna. Pazite – za taj "ulog" tvrtka-naručitelj je tražila 27 drugih tvrtki da svaka:

• izradi ponudu, što ako se radi kvalitetno nije posao od par minuta
• izradi idejno dizajnersko rješenje, što također traži određene resurse

Ako se malo poigramo matematikom, rezultati su sljedeći. Ako za izradu ponude treba sat vremena, i za izradu prijedloga dizajna i logotipa još kakva tri sata (što je apsurdno malo, no ajde…) – naručitelj je očekivao da će treće osobe potrošiti ukupno 108 radnih sati, s time da će se samo jedna dobiti posao. Gotovo da i ne "krivim" naručitelja na tako drskom stavu, jer ne bi to radio da ne može, da mu moji "kolege" u branši to ne dozvoljavaju.

Meni takva situacija gotovo da odgovara – nebrojeno puta smo dobivali poslove od tvrtki koji su se opekli takvim pristupom i koje su, uvidjevši značaj kvalitetnih web-stranica, nisu više pitale za cijenu i postavljale dvojbene uvjete. Ipak, uvijek se pitam, koliko se tvrtki opeklo na način da su cijelu branšu i web-stranice, pa možda i "cijeli Internet", kategorizirale kao zlo i prijevaru. Ili, možda najgore, koliko je onih koji uopće nisu svjesne da su i to malo što su platile zapravo platile previše u odnosu na ono što su dobile.

Update: Pročitala ovo moja žena, koja nema veze s branšom i izradom web-stranica. Njezin komentar je bio – pa što onda? Realno, i auto možeš kupiti za 20.000 kn i milijun dolara. I u pravu je. Dakle, nije neuobičajeno, samo je žalosno.

Nije da se hvalim (odnosno – nije da se imam baš čime hvaliti), no prije cca tjedan dana na svoj sam notebook spojio treći monitor. Perverzija ili ne, nije bitno – priznajem da sve skupa na stolu izgleda malo pretjerano, no produktivnost mi je dosegla visok nivo, a i ekološki gledano, štedim više papira jer gotovo ništa više ne printam.

Prvi "monitor" je zapravo ekran samog notebooka, u rezoluciji 1680 x 1050, presitnih slova po mišljenju mnogih. Bok uz njega stoji 20" LCD iste rezolucije (no ipak koji inč veći), što nije bio nikakav problem spojiti – svaki današnji notebook podržava spajanje vanjskog monitora.

Treći želim dodati već godinama, a jednako dugo gledam stari 15" LCD, naguran u nepripadajuću kutiju u podrumu. U jednom trenutku, prije godinu i pol, bio sam na centimetar da kupim Samsung 940UX. Cijena me razuvjerila, a i taj prašnjavi od 15 inča mi nije dao mira – što ću kupovati novi, kad imam stari koji je sasvim u redu, jedino što ne znam kako bih ga spojio.

Kad odjednom, nabasao sam na ovaj proizvod – USB Multi-Display adapter. S jedne strane USB, s druge VGA ili HDMI – uključiš i radi! Okej, kuži se da to nije prava grafička kartica, čak i miš koji put od umora zna malo štucnuti, no za pomoćne alate i razne alatne trake – više nego dobar. Možete ga nabaviti ovdje (i vjerojatno mnogdje drugdje, no zašto ne bih usput reklamirao site koji sam osobno napravio).