Danas u ponoć puštena je nova nagradna igra koju već po treći put radim za tvrtku Pergament Promet povodom nogometnih prvenstava. Stvar je izuzetno jednostavna – upišete svoje podatke i odmah vam na mejl dođe informacije jeste li osvojili nagradu ili ne. Ove godine dijeli se 200 USB stickova od 1GB i 400 malih nogometnih lopti u 19 dana igre – što znači, teoretski, 30-tak nagrada dnevno. Osim toga, dva najsretnija igrača će dobiti i odlazak na utakmicu Hrvatska – Poljska u VIP aranžmanu.

Kako sam osobno upleten u organizaciju (tehnički dio – čitaj programiranje), znam kako sustav funkcionira i mogu osobno posvjedočiti da se ne radi o nekakvoj navlakuši, kao niti da organizator koristi vaše podatke za išta drugo osim slanja nagrade, ukoliko ju osvojite.

Adresa igre je www.navigator.com.hr, igrati se može jednom dnevno, sve dok ne osvojite nagradu. Pravila se treba pridržavati jer se sustav, ukoliko detektira kršenje pravila, počne "zločesto" ponašati, a ako vas on ne skuži, moguća je i naknadna, ručna diskvalifikacija!

Naravno, u cijeloj priči meni je najzanimljiviji tehnički aspekt cijelog projekta (ovo mi je jedan od najdražih koji sam radio), no nažalost o tome ne smijem pisati jer bi onda potencijalno bilo više pokušaja zlouporabe i zaobilaženja pravila.

Za nekoliko dana (sljedeći tjedan) počinje najveća domaća IT konferencija Windays koju već osmu godinu zaredom organizira Microsoft. Imao sam sreću i čast da budem na svim Windaysima do sada čak i prve godine, kada je to bio višestruko manji i gotovo nepoznat skup. Ove godine, međutim, prvi puta sudjelujem i kao predavač s predavanjem o Silverlightu.

Silverlight je, za one koji nisu čuli, nova Microsoftova tehnologija u formi dodatka za internetski preglednik (na hrvatskom: plugin za browser) za izradu multimedijalnih rješenja i bogatih interaktivnih aplikacija (RIA). Da ne duljim i ne ponavljam sam sebe, više pročitajte u izvještaju s predstavljanja bete, vijesti napisanoj prilikom izlaska prve inačice i najavi druge inačice.

Iako ga do sada (nevjerojatno) nisam spominjao na blogu, Silverlight je nešto čime se bavim posljednjih (za koji dan će biti točno) godinu dana. Oduševio me još prilikom prvog susreta na konferenciji u Las Vegasu, a u suradnji s domaćom podružnicom Microsofta, izradio sam i prvi hrvatski komercijalni projekt u Silverlightu – BugTV.

Otada sam radio na još nekoliko projekata, prezentirao ih na raznim događanjima, za Microsoft držao i cjelodnevne treninge o Silverlightu (do sada su održana dva, a do ljeta planira ih se još), a sljedeći tjedan na Windaysima pozabavit ću se nešto naprednijim aspektima prve verzije Silverlighta. Uz tek nekoliko uvodnih slajdova, većina predavanja sastojat će se od demonstracija (još uvijek radim na njima, i vjerojatno ću ih polirati do zadnjeg časa, kako to obično biva) pa ako budete u blizini – navratite! (Hotel Grand, dvorana Mimoza 2, srijeda u 15,30 sati).

Osim samog predavanja, bit će i prilike za razgovor i razmjenu iskustava, što nakon predavanja, a što u sklopu Centra znanja gdje sam osim za Silverlight zadužen i za ASP.NET.

Tko o čemu, ja o Vistinim gadgetima! To me očito drži ovaj tjedan, a nakon prvog probnog, na red je došao i jedan zaista koristan gadget – provjera pravopisa za hrvatski jezik.

Funkcionalnost se bazira na Haschecku, hrvatskom akademskom spelling checkeru, i ovom prilikom zahvaljujem svima koji već godinama predano rade na tom projektu, a posebno Gordanu Gledecu s FER-a, širim krugovima poznatijem po blogu nepismeni, koji mi je pomogao oko povezivanja i nekih dodatnih funkcionalnosti koje smo uveli.

Da ne duljim – ukoliko imate Windows Vistu, kliknite ovdje da biste preuzeli datoteku manju od 30 KB, instalirajte gadget i kad dvojite između "svijeća" i "svječa", provjerite što je ispravno izravno sa svog deskt… ovaj, radne površine.

Daleko od toga da se hvalim, jer se i nemam s čime hvaliti, no večeras sam odlučio otkriti kako se rade gadgeti za sidebar Windows Viste. Zapravo se radi o, uvjetno rečeno, malim web-stranicama na rubu Vistinog desktopa koje su zadužene za neku radnju (prikaz vremena, kalendara, zauzeća sistemskih resursa, kalkulator…).

Krenuo sam čitanjem nekih tutoriala, no to je većinom mlaćenje prazne slame, pa sam odlučio uzeti prvi gadget koji mi je pao pod ruku i sam otkriti kako se što radi. Stvar je iznenađujuće jednostavna i tako je moj prvi gadget vrlo brzo ugledao svjetlo dana.
Funkcionalnost je krajnje jednostavna – gadget nazvan WordCounter prati stanje clipboarda, i ukoliko se radi o tekstualnom sadržaju, prikazuje isječak te broj riječi i znakova. Meni osobno tako nešto zna zatrebati, a ako nekome od vas treba – slobodno se poslužite.

Ima jedva nešto više od 2 KB, nema vlastitu ikonu, nije pretjerano lijep, no radi ono čemu služi. :-)

PS. Vistu sam instalirao prije nekih mjesec dana, odnosno dobio s novim računalom, i generalno nije tako strašno kao što se priča. Čak štoviše, baš mi se sviđa – i vizualno, i funkcionalno. Dobro radi.

[Odmah na početku, mala digresija: Priznajem, zapustio sam vlastiti blog. Jednostavno nije bilo vremena (glavni "krivac" je Bugov Forum na kojem sam radio zadnjih mjeseci, a sada kad je krenuo poliram i dorađujem), pa eto, koristim priliku da vas pozovem da se registrirate i potražite kakav dobar savjet…]

Back to topic – ovaj post zapravo treba govoriti o web-preglednicima i njihovoj zastupljenosti u Hrvata, što je podatak koji nemate tako često prilike saznati. U radu na forumu, koji je tehnički bio vjerojatno nešto najsloženije što sam do sada radio, ali i drugim projektima, uvijek mučim muku da stvar izgleda jednako (ili barem maksimalno slično) na svim preglednicima. Spomenuti cilj nije teško postići ako se koriste tablice za layout, izbjegava pozicioniranje elemenata i manipulacija elemenata JavaScriptom, no kad želite stvar napraviti "kako treba" onda stvari postaju znatno kompliciranije…

No, niti to nije tema ovog posta – cilj mi je pokazati da niti jedan browser ne možete trenutno ignorirati zbog male baze korisnika. Stoga donosim (ekskluzivno, uz dozvolu vlasnika) statistike o zastupljenosti browsera na tri različite stranice. Različite po tome što se obraćaju različitoj publici – Bug Online informatički naprednijim korisnicima, turistička agencija Kompas privatnim korisnicima i tvrtka Limes plus (kataloška prodaja uredskog pribora koja, usput, gotovo 25% prodaje vrši preko Interneta) poslovnim korisnicima.

Da više ne duljim, evo tablice – podaci se odnose na period od 21.1. do 20.2.2008. – dakle, friškiji ne mogu biti!

Isto tako, zanimljivo je vidjeti kako na Bug Onlineu 60% korisnika Internet Explorer koristi verziju 7. Na druga dva sitea 60% korisnika (nažalost još uvijek) koristi IE6.
*podaci za www.hr odnose se na siječanj 2008.

[EDIT 6.3.2008. Hvala "nepismenom" na podacima za www.hr – stavljam ih u tablicu da bude preglednije.]

Iako su medijima sva usta puna novogodišnjih poskupljenja, to neće biti tema ovog posta. Ovdje se ipak nastojim baviti tematikom koju sam zacrtao na početku pa ćemo se pozabaviti cijenama raznoraznih gadgeta kod nas i u inozemstvu.

Slučaj prvi. Razgovaram neki dan s prijateljem koji često poslovno putuje u SAD. Razmišlja o kupovini novog foto-aparata što planira obaviti u Americi, jer su cijene znatno povoljnije. Kaže, cijena modela Canon G9 službeno iznosi cca 499 američkih dolara, a uz malo sreće i akciju, može se dobiti već i za 350 US$! Pazite, to je raspon od 1.750 kn – 2.500 kn dok se kod nas isti model prodaje za oko 4.300 kn! (U Americi je i znatno jeftinija odjeća, no to je priča za blog neke druge tematike…)

Kažu poznavatelji prilika da je situacija gadna i u Velikoj Britaniji, jer se cijene u praksi formiraju po principu 100 USD = 100 EUR = 100 GBP.

Slučaj drugi. Razlike u SAD i Europi en general još i mogu shvatiti, no situacija nije puno bolja niti na potezu Europa – Hrvatska. Prije cca dva mjeseca bio sam u Barceloni na konferenciji i u slobodno vrijeme navratio u obližnji trgovački centar, čisto da vidim što ima (a i zbog izvrsnog sladoleda Häagen-Dazs kojeg kod nas nema). Tamo se nalazi i Media-Markt, dućan koji poznaju svi ljubitelji shoppinga u Grazu, u kojem je na akciji bila sva sila mobilnih telefona, posebno onih marke HTC koji su mi u to doba bili predmet opsesije (sada više nisu, jer sam jednoga od njih napokon kupio :-)). Popisao sam cijene, pa evo tri po meni najatraktivnija modela:

• P3600 – 499 eura (cca 3.700 kn)
• Touch – 389 eura (cca 2.900 kn)
• Tytn II – 579 eura (cca 4.300 kn)

Pogledajmo sada cijene u Hrvatskoj:

• P3600 – 5.370 kn
• Touch – 4.310 kn
• Tytn II – 6.500 kn

Usput, cijene digitalnih foto-aparata bile su gotovo identične. Canon S5 IS bio je 439 eura (cca 3200 kn, koliko je tada koštao i kod nas), a Canon Ixus 75 plata iznosio je 249 eura (cca 1850 kn, opet vrlo blizu tadašnjoj cijeni kod nas). Sada su cijene čak i nešto niže.
Navodno je stvar u samom HTC-u koji malim tržištima daje male rabate, a kako se u lancu mora zadovoljiti čitav niz subjekata, cijena u konačnici ispada paprena. Nije stvar samo u HTC-u, i Apple je svojedobno imao sličnu politiku koja je rezultirala visokim cijenama, no prije koji mjesec stvar se korigirala i cijene kod nas su značajno pale!

I tako, ljut na HTC i politiku prema nama malima, gotovo da sam odustao od tog modela, no srećom je u spas uletio VIP  koji je u ponudu uvrstio Tytn II pa sam ponosni vlasnik istog, za "samo" 3.900 kn (uz, dakako, obavezno produženje pretplate). Izvrsna prilika.

Jeste li kada dobili mejl u stilu "za svako proslijeđivanje ove poruke (ubaci ime neke kompanije) će donirati (umetni neki iznos u centima) za (umetni tragediju)"?

Odmah ću krenuti u srž stvari – tehnički je nemoguće da itko prati koliko ste puta proslijedili neku poruku. (OK, raznorazna rješenja sigurnosnih službi bi to teoretski i mogla raditi, no sigurno to ne rade zbog doniranja novca.) Lijepo vas molim, nemojte na to nasjedati, ma koliko vam se opisana tragedija činila žalosnom ili mislite "ništa me ne košta, budem probao, možda je istina". Nije. Nije istina. Nikada! Za proslijeđivanje poruke nitko nikome neće donirati novce, to je nemoguće.

Evo i konkretnog primjera – jutros sam od prijateljice dobio takav mejl, i odmah sam proguglao o čemu se radi. Ako to želite sami napraviti sljedeći puta kada dobijete takvu poruku, samo iz nje prepišite ime osobe i/ili riječ-dvije iz naziva tragedije koja se opisuje. Za poruku koju sam jutros dobio koristio sam pojmove "Krista Marie" i "Brain Cancer", te dobio zanimljive rezultate…

Već na prvom rezultatu saznao sam da poruka kruži od 2002. (više od pet godina!), jadno dijete na slici se ne zove Nathalie već Megan Olivia Cronce, beba koja se rodila 1998. (prema nekim izvorima 1996., no nije niti važno). Njezina fotka je ukradena iz obiteljskog web-albuma, i sada jadna već pet godina kruži Internetom. U najmanju ruku degutantno. Ako imate dijete, zamislite da je to netko napravio vašemu.

Istina je da vas proslijeđivanje te poruke osobno ništa ne košta, no ogromne količine hoaxa (tako se takvi mejlovi službeno zovu) kolaju Internetom svaki dan, zauzimajući internetske veze, prostor u e-mail sandučićima, opterećuju e-mail servere… Kada ne bi bilo hoaxa, spama i virusa, vjerujem da bi kompletan Internet bio duplo brži i/ili duplo jeftiniji. Više informacija o hoaxima: CERT (hrv.), Wikipedia (engl.), Muzej Hoaxa (engl.).

Naravno, ima i svijetlih primjera. Nedavni domaći slučaj traženja donatora rijetke krvne grupe za kolegu oboljelog od leukemije potaknula je nevjerojatan broj ljudi na pomoć, i takve stvari vrijedi prosljeđivati. Kako prepoznati takvu poruku? Evo nekoliko parametara: traži se konkretna radnja (darivanje krvi), poruka je potpisana (imenom i prezimenom, adresom, telefonom i ostalim kontakt podacima), naveden je broj telefona i e-mail za kontakt.

Znate li što je CAPTCHA? Kratica znači "Completely Automated Public Turing test to tell Computers and Humans Apart", a u praksi se radi o tehnici u kojoj posjetitelj stranice (da bi potvrdio da je čovjek, a ne automatizirani stroj) mora na slici prepoznati riječ i upisati je u za to predviđeno polje. (Više na Wikipediji…)

No, pametni ljudi s Carnegie Mellon University dosjetili su se taj proces prepoznavanja riječi, koji se u svijetu događa 60 milijuna puta dnevno (!), iskoristiti za digitaliziranje starih knjiga. Napravili su servis ReCAPTCHA, koji vlasnicima web-stranica nudi gotovu funkcionalnost, a svako se korištenje iskoristi i za prepoznavanje riječi koje treba digitalizirati.

Kako stvar funkcionira? Kad dođete na stranicu s njihovom CAPTCHA-om, prikazat će vam se dvije riječi – jedna generirana na serveru, a druga je skenirana riječ iz neke (stare) knjige. Kako biste prošli test, morate zapravo pogoditi samo jednu riječ, onu koju je server generirao, no ne znate koja je to. Ako ste uspješno prepoznali generiranu riječ, pretpostavlja se da ste i dobro prepoznali ovu drugu, skeniranu, čije značenje server ne zna. Time se pomogli digitaliziranju jedne riječi iz knjige. Naravno, vaša će "digitalizacija" još nekoliko puta biti provjerena na isti način, i ako svi prepoznaju istu riječ – to je ta!

Genijalan koncept.

Jeste li već naletili na stranicu na kojoj se koristi SnapShots? Vjerujem da jeste – to je ono kad prijeđete pokazivačem miša preko linka, a on vam u prozorčiću otvori umanjenu sličicu te stranice, kao na ovoj slici na desnoj strani (ako niste – probajte na ovoj stranici).
I – što kažete? Smatrate li to pozitivnim ili negativnim? Pomaže li vam što vidite kako izgleda stranica na koju link vodi ili vam smeta iskakanje prozora? Meni osobno smeta – osim što često mišem pratim ono što čitam na ekranu (a vi?), ponekad jednostavno želim vidjeti adresu stranice na koju link vodi, što se najjednostavnije postiže upravo smještanjem pokazivača nad link.

Ne samo da me otvaranje tih prozora smetalo (pogledajmo istini u oči – to su ipak iskakajuće reklame, solfisticirane i (polu)korisne, no u konačnici ipak iskakajuće reklame), već me nerviralo, sve dok nisam otkrio da se stvar može isključiti, i to ne na nivou jedne stranice, već svih stranica na Internetu koji koriste SnapShots.

Kako? Dopustite jednom od prozora da se otvori, u gornjem desnom uglu potražite ikonu zupčanika, iz padajućeg izbornika odaberete "options" te odaberete neprikazivanje zauvijek… Ukoliko ih ikada poželite ponovo vidjeti, jednostavno izbrišite cookieje.

Zahvaljujući blogovima otkrio sam da nisam jedini kojeg nervira nepismenost hrvatskog puka, čak i onih za koje biste očekivali barem kakvu-takvu pismenost. Mnogi su već puno rekli na tu temu, pa da ne ponavljam, evo linkova:

• Osobni stav Drage Galića, urednika u Bugu, objašnjava osnove pravopisa i kritički se osvrće na "stanje nacije"
• Post u blogu Luke Abrusa govori više o stilu, a manje o pravopisu, no svejedno za svaku preporuku.
• Jezični savjetnik (blog) nije pretjerano ažuran, no daje hrpu primjera što se smije, a što ne smije.
• Za one koji nisu sigurni što rade, evo i hrvatskog provjerača pravopisa. Nije lijep, ali je koristan.
• Želite li ultimativni dokaz da su Hrvati nepismeni, evo ga!

I na kraju, jedna "moja" jezična opaska. Radi se o korištenju forme "Da li si kupio kruh?" ili "Da li spavaš?". Iako se oko ispravnosti toga lome koplja, svi će se na kraju složiti da je "hrvatskiji" oblik "Jesi li kupio kruh?" i "Spavaš li?". A i ljepše zvuči.